Branitelj

Evo nakon dužeg vremena ponovo se kitim tuđim perjem. Vjerujem da Jasna sa dragovoljac.com neće imati ništa protiv. Ciljevi su nam isti, a Jasna, mora se priznati, ima stila! Svako vam dobro i čitajte Jasnu sa www.dragovoljac.com.

Tako vam i treba!

Petak, 27 Travanj 2012 19:13

Grijeh je radovat se tuđoj nesreći ali moram priznat da se u posljednje vrijeme na neki čudan način veselim vijestima koje čitam o svemu što se u Hrvatskoj događa. Istina je zapravo da se ti događaji tiču i mene kao i ostalih pa time možda moj grijeh i nije tako velik ali ipak je grijeh.

Tješim se jedino da sam napravila sve što je bilo u mojoj moći i zajedno sa svojim istomišljenicima upozoravala sve koje sam mogla što nam slijedi, ali tko nas je slušao? I kad su nas čuli rugali bi nam se. Oni koji su nudili lažni sjaj i lažno blagostanje bili su im draži od nas koji smo govorili istinu.

Sad kad slušam kuknjavu prevarenih i zavedenih mogu samo slijegati ramenima i reći: Tako vam i treba.

Žalim svoj narod i svoju Domovinu ali ne mogu si pomoć pa da u sebi ne osjetim bar malo zluradosti dok gledam komentare „građana“ o poskupljenju struje, benzina, plina, hrane…..

Tako vam i treba stoko sitnog zuba, a iskreno i to vam je malo. Treba vas još više zgazit i ponizit, treba vas sve dotjerat do kanti za smeće, treba vam uzet kuće i stanove, vikendice i putovanja, odjeću i obuću…. jednostavno vam treba uzet sve zbog čega ste prodali dušu i zaboravili da ste ljudi.

Okrenuli ste leđa onima koji su vas voljeli više od vlastitog života i dali za vas život i zdravlje. Odrekli ste se doma i Domovine hrleći za lažnim sjajem i vjerujući u slatkorječive zavodnike. Šutnjom i nečinjenjem izdali ste sve što je čovjeku sveto i zbog čega postoji, nemojte se sada čudit što su se zavodnici pretvorili u tiranine i što vam gule kožu s leđa. Bolje niti ne zaslužujete.

Narod koji se odriče svojih heroja, heroje ni ne zaslužuje. Zaslužuje tuđe gospodare kojima će se klanjat i kad ga tuku i ljubit im ruku za mrvice sa stola. Narod koji se srami svog jezika, kulture i tradicije pa im je sve tuđe bolje, ne zaslužuje bolje od toga nego da hoda pognute glave pred bahatim tuđincima. Narod koji oprašta svojim krvnicima a da krvnici oprosta ni ne traže, zaslužuje krvnike za gospodare.

Pravo vam budi narode nevjerni kad ništa iz povijesti niste naučili a povijest je učiteljica života. Tko ne sluša učiteljicu ide na popravni, pa sad izvolite ponavljat razred. Htjeli ste komuniste na vlasti pa prisjetite se kako to u stvarnosti izgleda.

Otimanje od onih koji imaju i trude se imat poštenim radom. U prošlosti su meli tavane, danas su moderni pa izmišljaju poreze na sve živo i neživo. Uzimaju vam sve što imate a poslije vam to isto dijele kao milostinju, onoliko koliko oni misle da vam je dosta. I još ste sretni što ste nešto dobili.

Rad bez plaće ili plaću od koje nemaš dovoljno ni za životne troškove. Osim ako ne pripadaš Partiji, a Partija ti je i otac i majka. Nemaš pravo na svoje mišljenje jer za tebe misle drugovi. Tko nije s njima taj je protiv njih i ne zaslužuje ništa osim vječnog progona i smrti. Ako netko i preživi pretvorit će mu život u pakao.

Nemaju pojma što će s državom i narodom al' važno je da imaju vlast. Upravljat gospodarstvom za njih je totalna nepoznanica jer nikad ništa sami nisu ni stvorili, ali zato znaju prodavat tuđu imovinu i dizat kredite na tuđi račun.

Svaka pa i najmanja pomisao na domoljublje najgori je fašizam i svaka pomisao na nacionalnu svijest zločin je koji zaslužuje prijezir i osudu. Njihovi zločini pravo su pobjednika a tuđe pobjede su zločin same po sebi.

Uživajte dakle hrvatski „građani“ u svim blagodatima komunizma, uživajte u teroru i bijedi, veselite se progonu i pljački i čekajte hoće li vas netko izbavit iz zla koje ste sami birali.

Možda se jednom sjetite onih na čiju ste žrtvu pljunuli.


Jasna

I tako je taj 4. prosinca, 2011. iza nas, i donio je što je donio. Neznam šta je tko očekivao, kakve iluzije i čuda iz naših “nastojanja” su se mogli izroditi, osim ovoga što se izrodilo. Ja vam umjesto analize, preispitivanja, krivnje bilo koga nudim nekoliko tekstova iz biblije, sa naglaskom na ono “malovjerni”. Drugim riječima, u koju smo se to snagu pouzdali: U našu istinoljubivost, u našu uvjerenost da znamo što je zlo a što je dobro, u naše propovijedanje vrijednosti u koje se zaklinjemo. I to nam je kao bilo dovoljno?

Prije otprilike nešto više od godine dana bila je pokrenuta akcija krunice 1 sat tjedno. Koliko od nas je održalo preuzete termine? Jesu li se popunili svi termini od 168 sati tjedno – nemam povratnu informaciju. Ali evo, ja vam ispovijedam svoj dio krivnje: Svoja dva termina nisam uspio održati do kraja, i pri tom neću navoditi razloge, zašto je to tako. Od svega skupa je istina da svoje “djelovanje za opće dobro” nismo predali u ruke Onoga do koga to jedino i jest, već smo u svojoj oholosti bili uvjereni da su naše snage dovoljne i naša “spoznaja istine i laži” će biti dovoljna da se Sotona pobijedi. O kako li je on likovao svo ovo vrijeme. Hoćemo li dozvoliti da i dalje likuje, i hoćemo li spoznati i prihvatiti ovaj dodir neba i zemlje kojega ćemo proslaviti za koji dan. U punoj uronjenosti u ovaj misterij naš je jedini put i spas!


Malovjerni

Pouzdanje u Božju providnost (Mt 6,25)
(Lk 12,22-31)
"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"
"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?"
"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova."

Stišana oluja (Mt 8,23)
(Mk 4,35-41; Lk 8,22-25)
Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"

Isus hoda po vodi (Mt 14,22)
(Mk 6,45-52; Iv 6,15-21)
I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"

Kvasac farizejski i saducejski (Mt 16,5)
(Mk 8,14-21)
Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha. A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!" Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo." Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate? Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste? I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste? Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga.

Pouzdanje u providnost (Lk 12,22)
(Mt 6,25-34. 19-21)
...
Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!"
"Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!"
"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo."
"Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti."

Bože, daj mi snage da prepoznam svoj put i tvoj naum samnom!

Znam de se prečesto pouzdajemo samo u svoje snage, a Tebe zaboravljamo Oče naš!

Oprosti nam, mi smo samo slabi ljudi, ali se tu i tamo sjetimo da smo Tvoja djeca, sigurna samo pod Tvojom zaštitom.

Pokaži nam put, ulij sigurnost. Molimo Te!

Hrvatski narode,

Savezu za Hrvatsku i ostale stranke koje sebe volite nazivati čuvaricama hrvatskih nacionalnih interesa: Probudite se! Priča o osvajanju nekoliko mandata totalno je političko ludilo i tragedija. Pobjeda mora biti jedini cilj. Mi nismo u Švicarskoj, SAD-u, Francuskoj ili Argentini. Nama vrijeme izmiče!!

Hrvatska je meta agresije, žrtva brutalnoga rata kojeg ne prepoznajemo jer se u njemu koriste sva oružja osim onih fizičkih. Nevidljiva oružja ne prepoznajete, ne čujete i ne vidite kad pogađaju svoju metu, ali ona su podjednako razorna kao i hitac iz tenka ili puške. Sve što je izboreno Domovinskim ratom na pragu je totalnog nestanka. Ako izlazite na izbore samo kako biste zauzeli nekoliko saborskih fotelja iz kojih ćete zastupati hrvatskih narod, vi uopće niste shvatili u kakvom je teškom stanju naša država i njen narod.

Boriti se za nekoliko saborskih mjesta isto je kao da ste za Domovinskog rata ispalili nekoliko hitaca iz puške u zrak i proglasili pobjedu jer ste učinili NEŠTO. Ali u ratu ne možete samo učiniti NEŠTO, morate pobijediti. Ne pita vas se možete li. Vi to jednostavno MORATE. U ratu nema drugog ili trećeg mjesta. Ili ste pobjednik ili ste gubitnik. Pobjeda na ovim izborima nije pitanje pobjede neke ideje ili načela. Ne samo toga. Više ne.

Tko misli da je pobjeda na izborima neostvariva, taj nema snage za one prave izazove. Jer pobjeda na predstojećim izborima, a pritom mislim na osvajanje najmanje natpolovične većine, neće uopće biti pobjeda. To će biti tek maleni korak. Tek prvi korak. To će biti početak hrvatskog otpora agresiji! To neće biti pobjeda u ratu, to će tek biti trenutak u kojem ćete se uključiti u rat! Nakon tog koraka slijede prava iskušenja. Imat ćete nezamislivo golemu štetu za sanirati i nepregledan broj neprijatelja za odbiti, uništiti ili udobrovoljiti.

Tko nije kadar napraviti ovaj maleni početni korak, taj uistinu nije spreman na one velike. Hrvatska računa s vama, čak i ako to možda ne zna. Fizičke ratove znamo dobivati, ali one političke tek moramo naučiti voditi. Jedino oružje koje imate je ono koje čući vaših između ušiju i ono koje vam lupa u prsima. Hoćete li ga znati iskoristiti? O odgovoru na to pitanje mogla bi ovisiti budućnost čitavog hrvatskog naroda.

Narod treba vašu pobjedu. Nitko vas ne pita možete li vi to. To više nije pitanje izbora. To više nije pitanje šansi. Vi to jednostavno MORATE.

Aleksandar Kostjuk, 31. listopada, 2011. god. fb

IZVJESCA HRAST ili kako ponovo krenuti sa Osi

I tako sada nakon razdvajanja u Hrastu imamo u najmanju ruku neslaganje u Osi. I kao obično svatko čita samo svoje tekstove, ima svoju dioptriju sa kojom promatra svijet. Netko ne želi odgovarati na komentare, netko nakon obilnog nadahnuća Duha Svetoga, ipak preporučuje jednu stranu medalje, zaboravljajući pri tom da smo u području ljudskih slabosti i grijeha a ne Božanske istine i ljubavi.

Prvo pitanje: Jeli I.Relković bezgriješan? Svakako da nije, kao i svatko od nas, mogli bismo reći da je žrtva svojih zabluda, ali tada smo žrtve i svi mi ostali koji smo ga slijedili, ili se odričemo principa i motiva koji su nas doveli u ovu priču. Da bili smo sanjari, zanesenjaci sa vjerom da će sama činjenica o univerzalnosti vrijednosti koje su nas odredile i koje smo bili spremni ponuditi i podijeliti sa ostalima, biti dovoljna da nam otvori sva vrata.

Očito to nije bilo tako, udarili smo u zid, u prvu prepreku, i što sada: da plačemo, da stojimo pred zidom, da se vratimo natrag, jesu li razlozi koji su na s okupili prestali, je li zlo iskorijenjeno. Ili da se podsjetimo koliko je pustinje pred nama i koliko godina treba da je prijeđemo.

Da ja ipak ne pametujem previše uopćeno i da vam ponudim svoj subjektivan pogled na protekla događanja. Da, Hrast se nažalost prepolovio nakon toliko energije i nade uložene u njega, i što kaže Krešimir Jelovac, gospodar tame ponovo likuje. Mnogo nam više treba političke mudrost i manje naivnosti sa kojom smo krenuli mijenjati svijet, odnosno mnogo više „kvaliteta“ trenutne politike, koju smo željeli promijeniti.

Ali što sada, jesmo li to zaista mi autentična Os, možemo li principima protiv koji se borimo rušiti te iste principe. I zbog toga L.Ilčić komotno može glumiti pomiritelja nakon osvojenog položaja, ne nuditi ništa i govoriti ja sam nazivao I.Relkovića. Prije tog razgovora u Splitu i prije poziva I.Relkoviću, koji je bio njegov čin dobre volje, nakon nasilja, jedan put, drugi put, nakon krađe. I sada se kao I.Relković neće da javi, pitanje je jeli ga uopće pozivao, ali ako jest, da: žao mi je što se Ivica nije odazvao da vidimo čime bi to urodilo.

Točno, sa ovim riječima sam se odredio, i nisam baš pomiritelj pod svaku cijenu, iako mi nijedna žrtva nije teška pa tako žrtva povrijeđena ponosa i poniznosti, ako se zna kome se je i zašto plaća.
Vratimo se Ivici, našem predsjedniku u ostavci. Jeli mogao biti više vođa, više čvrste ruke, više isticanja vlastite osobnosti i važnosti, a manje nesebićnog altriuzma i iscrpljivanja na najprizemnijim poslovima održavanja stranačkog aparata, svakako, ali to onda nebi bio onaj Ivica, čovjek vizije, kojega smo prepoznali i za kojim smo krenuli. Očito je on morao biti sve što mi ostali nismo, kada u nama ostalima nije našao dostojnu podršku. Koliko smo ogranaka osnovali, koliko novih članova upisali, kakava je naša članarina, koliko redovita…

Malo o Hrastu i Plamenu
Sada nakon malo odmaka, trezvenije razmišljajući, nekako se Plamen prebrzo pojavio odmah nakon raskola u Hrastu, znači Plamen se je razvijao nezavisno od Hrasta. Očito kreatori Plamena nisu prepoznali Hrast kao svoju opciju, što je žalosno jer je to još jedna domoljubna opcija viška pored nebrojenih koliko ih postoji. Ili su prepoznali ono što se sa Hrastom kasnije dogodilo, sada nam je najmanje uputno lamentirati kako i zašto, ali ostaje činjenica da je znamenita trojka razočarala mnoge dobre ljude i ubila pozitivno ozračje koje se oko Hrasta počelo formirati, a toga očito sami nisu bili svijesni ili im nije značilo ništa, što teško mogu pojmiti. Izgleda ipak gdje nema srca nema ni Croatie.

Meni osobno sada ostaje briga oko Obiteljske stranke (Osi), i žao mi je što joj ne mogu dati više vremenski i financijski. Kao što vidimo i tu su se pojavile iskre razilaženja po pojedinim stvarima. Valjda je to dobar znak, znači da nam je stalo i da živimo dalje i ovo pismo neka bude poziv na još više diskusije, pa ako hoćete još više „neslaganja“ na zdravim temeljima i da to „neslaganje“ bude zalog izgradnji jedne čvrste „moderne stranke katoličkog svjetonazora“ kako se izrazio jedan pozivatelj na facebooku koji traži poslije izbora osnivanje jedne nove stranke.

Dakle novih samozvanih lidera nam ne fali, valjda treba opravdati onu poznatu 2h3s, a ja vas sve skupa ponovo pozivam u Os: vas koji ste još u njoj, koji ste bili pa izašli, i vas nove prijatelje koje sam upoznao, ili smo upoznali zadnjih mjeseci u toku bavljenja Hrastom. Sa njima i dijelim ovaj tekst bez osjećaja da otkrivam neke strašne stranačke tajne. Ovo „otkrivanje“ ima samo još jednu svrhu, da nas sve skupa zbliži u ostvarenju zajedničkog cilja.

Jer u Osi je sve počelo. Os ima iskru, Os je obitelj, a obitelj je cilj destrukcije. Odmaknite se načas od nacije, od domovinskog rata, od protuhrvatskog komplota, a razmislite načas o sebi o svojim obiteljima, što to obitelj jest, na koji način je danas obitelj ugrožena, i pojmovno i sadržajno. Spas i očuvanje obitelji je bila svrha osnivanja Osi, a kada sačuvamo zdravu obitelj, imamo i zdravu naciju, duhovno i materijalno, te slijedom toga i sve posljedice takvog stanja koje pokušajte sebi predočiti.

Da se vratimo još jednom na bit priče, jer u opasnosti smo da od šume ne vidimo stablo, odnosno od puno teksta promakne ono bitno. Nakon svega ovoga ima nas razočaranih, tužnih, onih koji odustaju od svega, od daljnje borbe: A ja vas pitam od čega odustajete, nisu li se sada stekli razlozi da naša borba bude zrelija, trezvenija i promišljenija. Od koga da odustanemo, od samih sebe, od svojih kršćanskih načela u koja se toliko zaklinjemo. Nije li vrijeme da usporimo, prebacimo u nižu brzinu, ako nekome nije poznato, naše vozilo tada jest sporije, ali sa manje napora savladava teže uspone.

Vjerujem da vam je alegorija jasna, bez obzira na iduće izbore, hoće li zlo nestati, hoće li naša domovina krenuti nekim drugim zdravijim putem. Sva je prilika da se ništa od toga neće dogoditi i zato ste pozvani vi dragi moji prijatelji da ponovo sa više ili manje napora, sa više ili manje svoga udjela u bili kom obliku sudjelujete u ozdravljanju hrvatske države i nacije. Dosta nam je da budemo pacijenti, budimo sami svoji liječnici, ovi dosadašnji samozvani specijalisti nisu se iskazali u vođenju ove države, a za to je pomalo i kriva i naša pasivnost.

Iskoristimo medije na kojima smo se i do sada pojavljivali: forumi, komentari HKV-a (valjda nas neće cenzurirati, iako se HH priklonio pučistima), na FB-u postoji grupa 'Obiteljska stranka', nju aktivirajmo i obogatimo (a Baćka zamolimo da uspori malo sa otvaranjem svaki drugi dan nove grupe). I na kraju tu je i Obiteljska stranka, malo je ošamućena, ali tu je, još uvijek spremna za novi početak.

Ako ste do sada imali strpljenja ovo čitati, evo vam još malo teksta iz Starog zavjeta pa razmislite malo o njemu:
Knjiga o sucima 7 (2-9)
…
2 Tada Jahve reče Gideonu: "Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: 'Vlastita me ruka izbavila.'
3 Zato oglasi da narod čuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'" Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuća.
4 Jahve reče Gideonu: "Još je previše naroda. Povedi ih na vodu i ondje ću ih iskušati. Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom', taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: 'Neka ne ide s tobom', taj neće ići."
5 Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reče: "Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu."
6 Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseći vodu rukom k ustima - bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.
7 Tad Jahve reče Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti i predat ću Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući."
8 Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao niže njega u dolini.
9 One noći reče mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke.
…

p.s.

I da se podsjetimo još nekoga tko nam je bio uzor i ohrabrenje u vremenima ponosa i slave

"Mnogo se, istina, govori o ljubavi prema narodu, ali mnogi govore tako zato što to koristi njihovom džepu, drugi zato da lakše prikriju razne prljavštine, treći zato što su željni slave.
No, za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine, nego je ona moralna i etička dužnost".

"Ima istina od kojih se ne može i ne smije odstupiti; ima granica na kojima se mora stati i
ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!"
Kardinal Franjo Kuharić

Ovaj naredni tekst, i jedan komentar nakon njega, izvrsno oslikava kako i zbog čega je sve počelo, odnosno temeljne razloge na kojima je rođena Obiteljska stranka (Os) a koja je u svojoj evoluciji dovela do Hrasta.
Sve ovo ako je netko zaboravio, odnosno u ovoj šumi događaja i informacija nije ni upoznat sa početkom priče.
…

Želim se ponovno nadati.
Odgojen sam u općim moralnim principima:

Kada sam bio mali majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi, susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Koliko bili bliži ili stariji toliko su nam više osjećaja davali.

Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili vlastima.

IMAO SAM POŠTOVANJE.

Imali smo povjerenje u starije, jer su bili roditelji, majke ili rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu…

Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova.

Danas sam beskonačno tužan zbog svega onoga što smo izgubili, zbog svega čega će se moji unuci jednog dana bojati. Zbog straha u pogledu djece, mladih, odraslih i starijih.

Ljudska prava za kriminalce…?

Ograničena prava za poštene građane…?

Platiti dugove i biti budala…?

Amnestija za prevarante…?

Pošteni su glupi…?

Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala…?

Što nam se to događa???

Profesori tučeni u školi, trgovci prijete komercijalistima.

Rešetke na našim prozorima.

Svatko zatvoren u svojem svijetu.


Kakve su to vrijednosti?

Auto koji vrijedi više od zagrljaja,

djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.

Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena.

Što želiš u zamjenu za jedan zagrljaj?

Vrijedi više jedan Armani od diplome.

Vrijedi više jedan veliki ekran od razgovora.

Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda.

Više vrijedi IZGLEDATI od BITI.


Kada se dogodilo da je sve to nestalo ili postalo smiješno?


Hoću skinuti rešetke sa prozora, da tamo stavim cvijeće!

Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima…

Hoću poštenje kao motiv ponosa.

Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči

Hoću sram i solidarnost.

Hoću nadu, veselje, povjerenje…

Hoću se vratiti stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.

Dolje „IMATI“

Živjelo „BITI“

Obožavam moj zajednički i jednostavan svijet,

Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu

Prezir pred nedostatkom etike, morala i poštovanja….

Vratimo se biti „LJUDI“,

Izgraditi bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.

Utopija…? Ne…? Da…? Možda…?

Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku.

Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.

Pošaljite to svojim prijateljima i vidjet ćete da nas ima puno koji tako mislimo i to želimo.

…
Hvala , i Bogu hvala, kao i osobi, koja je to prva spoznala, te napisala.
Trebamo se nadati, ali i sami sve poduzimati da se to dogodi..
Neki dan sam upravo nešto slično govorila. Nema više STIDA . Nitko se više ničega ne srami. Mene su odgajali sa ne smiiješ lagati, ne smiješ krasti.Nemoj nas osramotiti. Tako sam i ja odgajala svoju djecu, pa su bili žrtve krađe, a ja skupa s njima.
Na žalost vrijednosti su poremećene globalnim materijalizmom.
Nekada je bilo sramota LAGATI i KRASTI. Bila je uzrečica: “Ljudi se vežu za riječ, a volovi za rogove.”
Daleko su nas dogurali u kvazi zaštiti “ljudskih prava”, a bilo bi dovoljno kako je rekao Isus: ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.
Mir i dobro. M.Majnarić.
P.S.
Profit je postao ALFA & OMEGA života, a čovjek-ljudski život jedna velika nula. Zar nam to treba?
Djelo SOTONE. Imati, imati do kuda?!
Ne dati radniku plaću, ali kupiti skupi auto ili jahtu, to je uspjeh poduzetnika.
Nije SRAMOTA, čak ni krivično djelo.
Radnik ga ne smije tužiti ovaj će mu dati otkaz i više nema posla,
a krasti smiju samo bogati, ali ne i sirotinja.
…

Slučajno ili ne ovo izvrsno koincidira sa današnjim evanđeljem iz svetog pisma, i unatoč dužini ovog teksta, zaustavimo se svi skupa nad Isusovim riječima i neka nas one nadahnjuju i krijepe.

NEDJELJA 17. srpanj 2011.

Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'
…

Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!"

(Matej 13,24-43)

Dakle prijatelji moji, Hrvatsku spašavajte a ne Hrast. Spašavajte vrijednosti koje vas zajedno nadahnjuju i okupljaju za istim stolom.

Evo kako izdaja slijedi izdaju, jeli to razlog da odustanemo da ne slijedimo poziv Oca našega u borbi za dobro brata svojega. Odavno vas nisam uputio ili prenio nešto sa weba mog prijatelja Ivice Ursića, uzimam sebi slobodu tako ga nazvati, pa sada iako malo sa zakašnjenjem u povodu ovog teksta, ali nikada sa zakašnjenjemm po motivima i potrebi što ovaj tekst nosi iza sebe.

Hrvatski plamen

http://ivicaursic.com/index.php?option=com_content&task=view&id=680&Itemid=50

Koliko dug ovaj tekst treba da bude, pa da bi ispunio svoju svrhu, a to je da posvijesti svima kojima je namijenjen o važnosti zbivanja koji se u i oko Hrvatske događaju. Ti Željko Sačiću, Ivane Vekiću, ti Ružo Tomašić, ti Danijele Srb, ti Dražene Kasprek, ti … imena su najmanje važna, nabacana su nasumce. Vama je više nego jasno da Hrvatska nema mnogo izbora: Između HDZ-a i SDP-a koji su nositelji trenutne hrvatske zbilje ( HDZ = SDP) s jedne strane, i na suprotnom polu, istinske hrvatske katoličke domoljubne opcije, kojoj je stalo, koja se žrtvuje i koja voli ovu zemlju i njene ljude. Ti Gorane Dodigu, ti Tomislav Stockinger, ti Marijan Bošnjak, ti Roko Šikiću, … jeste li vi te veličine koje Hrvatskoj pokazujete put i koji ćete pobijediti koalicuju HDZ-a i SDP-a.

Sva prije, i ova upravo izrečena imena ne znače ništa posebno sama za sebe, tek su ilustracija rascjepkanosti i podijeljenosti Hrvatske. Nažalost tu je mogao biti isto toliki broj drugih imena koji sebe vide kao jedine spasitelje Hrvatske. Riječi su zaista suvišne, a više je nego sigurno da bi ovo pismo potpisalo mnogostruko više pripadnika domovinske i iseljene Hrvatske nego što bi rečena koalicija HDZ-a i SDP-a polučila glasova na izborima.

Dakle vaše svrstavanje pod jednu listu, svih nabrojenih i nenabrojenih, za očekivati je da bi urodilo istim plodom. Pobjeda ovakve domoljubne opcije imala bi istinski legitimitet te podršku i strpljenje naroda za sve bolne rezove koji su nužni za ozdravljenje nacije i države, prije svega duhovno, a što je prije svega preduvjet za sveukupni gospodarski i materijalni razvoj.

Dosadašnja, uglavnom neuspješna, nastojanja mnogih od vas, dobrodošlo je iskustvo i razlog više za okupljanje na jednom zajedničkom modelu u kome nitko od vas ne gubi vlastiti, kao ni politički identitet. Paradoks je zajedničkog, odnosno dijeljenog nastupa upravo taj, što vam to može priskrbiti mjesto i ulogu u hrvatskoj politici, usudio bih se reći i povijesti, koja vam je kao samostalnim akterima bila nedostižna. Nije vrijeme za velike fraze i bombastične pamflete, vremena su takva da nas sama pragma i jasnoća misli i namjera, te odlučnost prije svega vode željenom cilju.

Model za zajednički nastup vam je poznat, prije toga potrebna je jedna sitnica: nužno je zatomiti svoju taštinu i svoj ego, te svoje talente i sredstva staviti u službu zajedničkog dobra, u službu Hrvatske i njenog napaćenog puka. Na ovo vas pozivaju sve žrtve kroz povijest, te ove najnovije čije rane još krvare, a koje su ugrađene u povijesnu opstojnost hrvatske nacije i koje su dovele do samostalne hrvatske države.

Svi vi prozvani i neprozvani, ako želite da ona takva i ostane poslušati ćete ovaj apel, u suprotnom vaše postojanje i politiziranje imaju sasvim drugu svrhu, a to nije dobrobit hrvatske države i njenog naroda.

HH / hrvoje horvat

Hrvatska mati




Volim vas prijatelji moji koji tu i tamo posjetite ovu stranicu, a i vas koji zalutate slučajno, promislite da to možda i nije slučajno. Vi tu ljubav uzvratite ljubavlju za Hrvatsku.

Zoran Vukman: Krenimo u promjene!
Datum: 24.01.2011.

Politički klijentelizam, pohlepa i korupcija narušili su ravnotežu u hrvatskome društvu. Mnogi se pitaju: što učiniti? Mnogi se osjećaju bespomoćno i malodušno. Beznađe se širi kao agresivni tumor. Beznađe je za dušu ono što je tumor za tijelo. Nagriza je, ubija, guši. Vjera se čini tako krhkom i nemoćnom. Zašto? Je li baš sve tako mračno? Ljudi bi htjeli promjene, a ne znaju kako. U politiku još najmanje vjeruju, ali politika većini ostaje kao još nekakav instrument pomoću kojega bi mijenjali nešto. Pa se nakon svakih izbora pokaže da su promijenili formu, ali ne i sadržaj.

Politika kao religija

Problem se uvijek mora rješavati, prije svega, na duhovnoj razini. Svi smo pogrešno usmjereni na izvanjske promjene. Mnogi bi mijenjali samo izvanjske okolnosti, ali ne bi mijenjali sebe, iznutra. Mi se istinski ne mijenjamo. Zato se ne mijenja ni društvo. Ne mijenjamo naše loše navike, ne oslobađamo se naših slabosti, gajimo pogrešne poglede na svijet, politiku, ekonomiju, malo i loše radimo. Nije pronevjera i korupcija samonikla biljka. Ona je uzgojena u njedrima naših nedosljednosti, kompromisa i građanskoga kukavičluka.

Osim toga, previše očekujemo od politike i političkih promjena a premalo od sebe samih, kao pojedinaca. Ne razumijemo da je polazište svake promjene naša osobna savjest i ispravno djelovanje. Politika je mnogima zamijenila religiju. Politika je idol, kumir ovoga društva. Politika se još uvijek čini kao najlakši put do ostvarenja osobnih ambicija, ne shvaćamo je i ne vjerujemo u nju kao u metodu za postizanje općega boljitka. Uvjeravamo se da je tako svugdje u svijetu, da je svugdje politika sebična, a nije tako. Ona je i stvar odgoja, stvar kulture. Politika je poput engleske trave. Potrebna su stoljeća kultiviranja i tradicije da bi bila vrhunska.

Mjerilo savjesti
 
Dakle, što možemo učiniti? Krenuti od sebe. Raditi na sebi, na osobnoj, duhovnoj, moralnoj izgradnji. Brinuti se o obitelji, odgajati djecu, raditi najprije ono na što smo pozvani, ono što možemo, tek tada smo kadri učiniti nešto i za društvo, za zajednicu, za državu, za svijet... I tek tada politika može biti nositelj stvarnih promjena. Unutarnja preobrazba pojedinca preduvjet je izvanjskih promjena u društvu. Aksiom koji tako slabo razumijemo. Kao da ne vjerujemo u njega, kao da nam se čini poput neke apstraktne teorije. Zato što je teži put. Lakši put je uvijek put samoobmane. I on ne vodi nikamo, osim u novu slijepu ulicu.

Oslobodimo se zablude da su za sve drugi krivi, a mi smo žrtve. Oslobodimo se takvoga ograničenog pogleda na stvari. Robujemo vlastitim predrasudama i manama. Vidjet ćemo da nije sve mračno i beznadno. Evo sviće. Budimo se, svanuće je prigoda da danas budemo novi, bolji, da nam pogled bude bistriji, da nam savjest bude mjerilo, da ne budemo frustrirani zato jer živimo u uvjerenju da smo mi tako divni a svijet oko nas je ružan i iskvaren. Svaki dan je drukčiji, i mi možemo biti drukčiji, a opet isti. Nije li to divno

Donosim vam riječi jednog ranjenog srca koje oslikavaju sve one rane koje su zadane nakon boja. One krvave rane su bile slatke i rane časti i ponosa. Ove duševne rane sa kojima nas naša domovina sada ranjava i ubija daleko su teže.
Ovo su riječi sa prosvjednog skupa u Splitu protiv svih nepravdi koje su se nakupile svih proteklih godina. Skup je održan 15. siječnja, 2011. god. na početku skupu se obratila Anita Barišić - Muslija
Aktivistica udruge "Volim Hrvatsku" za područje Splita

Došla sam sa ciljem!

Prije 20 godina masa ljudi-nečijih sinova;muževa... obukla je uniformu i bez pitanja "zašto baš ja?" krenula u obranu naših domova!!

Ono što ih je držalo nije bio samo poraz neprijatelja,nego slika koja nas je svih skupa čekala na kraju puta. Slika o zvukovima mira,o nasmijanim licima građana,o blagostanju za sve,o izgradnji ljepših zgrada i kuća nego su ikad bile,o sretnom djetinjstvu za našu djecu,o boljem školovanju,....o jedinoj zastavi koja vijori u slobodi!!!

Ta slika na kraju se zove SAN i prije 20 godina cijela je Hrvatska bila ujedinjena u SNU o slobodi !! Zbog tog sna ste bili žedni i izgladnjeli.... Zbog tog sna ste ležali u blatu..okruženi mirisom krvi onih koje ste braćom zvali... Zbog tog sna ste se vraćali u ljesovima,bez udova....ili se nisu vratili uopće...

Zbog tog sna niste odustali...i zbog tog sna majke diljem zemlje još crno nose...još plaču..

Taj San je plaćen životima!! Taj San je SLOBODNA RH!!

Moj cilj je danas reći gospodi iz saborskih stolica..i to svima bez iznimke:

ZAR VAS NITKO U ŠKOLAMA NIJE NAUČIO DA SE SA SNOM ČOVJEKA NE KOCKA!!!!

Predali smo vam taj krvavo zarađen san s povjerenjem u ruke... Predali smo vam ga na ČUVANJE!! NA POSEBNO NJEGOVANJE!

Predali smo vam ga da ga veličate do samog Boga!

Da ga oplemenjujete;da stvarate od njega najbolje i najpoželjnije mjesto za život!

Umjesto da osjetite poniznost za ukazano povjerenje -vi zaboravljate!!

Zaboravljate da je bilo ugodno znati da te netko tamo brani!!

Umjesto da cijenite teško stečeno-vi prodajete!!

Umjesto da poštujete činjenicu da je to NAŠ SAN -vi ga svojatate!!

Umjesto da budete čuvari našeg sna -vi se okrećete protiv njegovih stvaratelja!!!

Izdajete ih stranim sudovima...

Umjesto da ste se borili da ozdrave i da dobiju priliku sudjelovati u izgradnji svoje zemlje...ostavili ste ih da propadaju

Vi nemate zahvalnosti prema tim ljudima...

Ne zaslužujete biti dio našeg sna ...niste dostojni živjeti s nama pod istim nebom...

Danas smo tu sa ciljem....da pokažemo gospodi u saboru da mi nismo zaboravili želju da živimo u slobodi!!

Da im pokažemo da smo mi lojalni i svjesni kome dugujemo zahvalnost!!

Da im pokažemo da je danas tu uz stare i nova generacija branitelja i čuvara našeg naroda i naše domovine !! Da pokažemo da nam je dosta bahaćenja i izdaja!

Otvoreno kažemo NE progonu naših branitelja.

Anita Barišić - Muslija
Aktivistica udruge "Volim Hrvatsku" za područje Split

Evo da se podsjetim gdje sam bio prije nešto više od tri godine (25.listopada, 2010.) kada sam počeo sa ovim svojim pokušajima.
Kao i obično u našem hrvatskom biću, uvijek ponavljamo iste priče, valjda tako i treba da bude, dok se jednom ne ispriča konačna priča. Žao mi je što ne mogu imenovati autora ove pjesme. Pri pokušaju logiranja na dole navedeni blog, nije bilo moguće doći do njega, ali je zato ONOMATOPEJA POSTOJANJA pronađena na drugim prostorima, gdje je branitelj.blog.hr naveden kao izvor. Eto to su te sitne radosti koje nas ispunjavaju kada komadić naše duše prenesemo i podijelimo sa drugima. Ovo su dakle bili moji blogovski počeci, da bi napravio krug do nekog novog početka!


Za danas ću mislim zaključit sa ovim posuđenim tekstom prenesenim sa bloga.http://ruskigaleb.blog.hr/
Provjerom u uvodu rečeno, onako na brzinu, čini mi se da je ovo blog koji vrijedi posjetiti.
Hvala autoru !
Branitelj


ONOMATOPEJA POSTOJANJA

Ne, ja neću šutjeti,
nije u opisu mog životnog puta,
iako krhak kao mlada lozica
obavijena oko trula hrasta
još se opirem usudima
i odolijevam pokvarenim ljudima,
samozvanim ovozemaljskim bogovima
sa zloćudnim mozgovima
koji rafiniranim pokretima
kao u profesionalnih lopova
kradu naše komadiće snova
i posljednje zalogaje ponosa;
Zloban i licemjeran osmjeh
u obuzdavanju našeg prkosa:
njihova je nastrana profesija….

Ne, ja neću šutjeti,
nisu zato upaljene svijeće
mojim precima u kamenitim brdima
i nisu zato vijenci na grobovima
žrtvovanih generacija;
Obvezuju me suze samohranih majki,
udovica bez medenih mjeseca,
izdanih ratnika bez hrane i metaka
u sudbonosnim bitkama,
ostavljenih zmijama i vukovima,
zlotvorima sa okrvavljenim rukama;
dok su Jude u bijelim sakoima
nazdravljali u blindiranim dvorima

Ne, ja neću prešutjeti
i nikad neću pristati na letargiju,
na onomatopeju postojanja…
dovoljno sam ogorčen za ironiju,
dovoljno napaćen za procesiju,
nedovoljno mlad za bijeg i strah,
i prekonzervativan za ,,bijeli prah,,
Mene nećete naći u poljima suncokreta
i okrenut sam uvijek protiv vjetra,
moje vjetrenjače ne pokreću bure i juga:
rade na pogon od suza, radosti i tuga,
I ne, ja nikada više neću prešutjeti;
ja neman vremena pokoren živjeti.

BOŽIĆ 2010

(Iv 1,1-5)
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Riječ, šta je to, šta s njom da radimo, kako da je upotrijebimo?
Riječ je oružje, pa i oruđe svakog od nas koji svoje srce držimo na dlanu, i kažu:
Evo vam moje srce šta želite više, ove riječi su moje srce, to je jedino moje bogatstvo.

Pismo iz jednog sna

Što je vas učinilo kandidatima za prijem ovog pisma, koje vaše strasti vas vode za isti stol. Hrvatska i njezina dobrobit je naša zajednička odrednica i ugroženost državne suverenosti i nacionalnih interesa je nešto što vas mora ujediniti. Ima među vama novih lica koji politiku nisu doživljavali područjem svoga djelovanja, što je možda glavni razlog da izlaz iz ove političke paučine, u koju smo svi zapleteni, ne vidimo svi na isti način. Opasnosti su različite, kao i putevi i metode kako se tome suprostaviti.

Ograničavaju vas vaša sjećanja, spoznaje o drugome, ili možda krive spoznaje. Ograničavaju vas možda tipične ljudske mane koje ste, za potrebe općeg dobra, pozvani da suzbijete u sebi, te ovom projektu date najbolji dio sebe. Vaše različite jake osobnosti dovode vas za isti stol. Time je veća vaša odgovornost, koja je proporcionalna vašim nastojanjima i lucidnošću, sa kojom promišljate sadašnji trenutak hrvatske zbilje.

Dosadašnja, uglavnom neuspješna, nastojanja mnogih od vas, dobrodošlo je iskustvo i razlog više za okupljanje na jednom zajedničkom modelu u kome nitko od vas ne gubi vlastiti, kao ni politički identitet. Paradoks je zajedničkog, odnosno dijeljenog nastupa upravo taj, što vam to može priskrbiti mjesto i ulogu u hrvatskoj politici, usudio bih se reći i povijesti, koja vam je kao samostalnim akterima bila nedostižna.

Nije vrijeme za velike fraze i bombastične pamflete, vremena su takva da nas sama pragma i jasnoća misli i namjera, te odlučnost prije svega vode željenom cilju. Od vas se samo traži da umrete sebi a živite Hrvatskoj i zauzmete pozicije u Hrvatskoj politici kakve Hrvatska a vjerujem i vi zaslužujete.

Ovo je poruka i pismo malih ljudi, ali isto tako i poruka iz duše napaćenog hrvatskog puka koji su tako potrebni vjere i vizije boljeg sutra, vi im to možete i morate ponuditi. Ovo nije pismo nekoga među vama, ali vjerujem da jest svakoga od vas, kao što je i svakog hrvata i hrvatice, odnosno građanina koji Hrvatsku doživljava kao svoju domovinu i stoga se svakom od vas obraća ravnopravno i odgovorno sa zahtijevom da učinite sve da ova inicijativa urodi plodom. To od vas ultimativno zahtijeva velika većina hrvatskog naroda.

Pisac i inicijatori ovog pisma javljaju se u dobroj vjeri, svjesni svih sumnji i možda odbijanja i negativnih konotacija koje ovo može izazvati. U tom slučaju nemojte odbiti ovu inicijativu bez da ponudite kvalitetniji protuprijedlog zajedničkog okupljanja, odnosno ponude u kojoj će Hrvatski narod prepoznati nacionalne i osobne težnje. Sve druge opcije, naročito samostalnog nastupanja na predstojećim parlamentarnim izborima hrvatski vam narod neće oprostiti, možda potvrda toga dođe ranije nego što se nadate.

Samo mali podsjetnik našega identiteta i onoga što jesmo, neka bude izjava našega blaženika Alojzija Stepinca: 'Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu.' I zato prijatelji i braćo moja nemojmo mirovati, neka nas veličina i žrtva našega blaženika podsjeća koliko je mala razlika između zaborava i vječnosti.

Voli vas vaš hrvoje horvat, ne zamjerite mu, on je samo nepopravljivi sanjar, ovo je samo njegov način da bude svoj!

Hvala jednoj Zdravki, ovo je tu u njezinu čast!


U katedrali jedne teške noći .
uđoh tiho i priđoh do oltara ,
sa zvonika jecahu zvona stara ,
htio sam duši molitvom pomoći .

...Kad tamo pri tamnom visokom odru ,
jedna žena gledaše u daljinu .
Tri su joj boje ovile haljinu
prepoznah crvenu , bijelu i modru .

I reče mi tiho : moli se sinko
nad nama pletu neke čudne niti ,
Hrvat je opet tako teško biti .

A . G . Matoš - Kip domovine

(U povodu smrtne presude jednoj kršćanki,

majci petero djece, Asiji Bibi, u Pakistanu)



Zaista je nevjerojatno da se u današnje vrijeme, u globaliziranom civiliziranom svijetu, u 21. stoljeću, u jednoj zemlji, članici Ujedinjenih naroda, službeno i po zakonima te zemlje, mogu donositi monstruozne, zastrašujuće smrtne presude u redovnim državnim sudskim instancama, nad vlastitim državljanima, sunarodnjacima, samo zato što svjedoče miroljubivo vjersko uvjerenje, u slučaju Asije Bibi kršćansko.

Znači, takvi najstrašniji zločini nad nedužnim osobama, se događaju u svijetu, globalnom selu, a mi, u većinski kršćanskim zemljama, o tome čak ništa niti ne znamo, jer i naša kršćanska glasila o tome šute. To prvi put saznajemo iz Večernjeg lista od 15. studenog 2010. godine.

Progonjeni pakistanski kršćani, kojih je oko 3 milijuna, u moru muslimana od 170 milijuna, se bore za svoju članicu Asiju Bibi, koja je u zatvoru još od lipnja 2009. godine, kao i više drugih kršćana, a neki su i umrli u zatvoru prije presude. Tri kćeri ove osuđenice, od 18, 12 i 10 godina su pobjegle od kuće da bi se borile za svoju majku, ali i od maltretiranja susjeda muslimana.

No, čujmo što je ta žena kršćanka zgriješila! Ona je pred susjedima, koji su je nagovarali da prijeđe na islam i ponižavali je da je vjerski "nečista" izrekla svjedočanstvo u koje mi svi kršćani vjerujemo, da je Isus mučen i umro na križu za grijehe svih ljudi i da je uskrsnuo, te da je uvijek živ, a Muhamed da je mrtav!

Dakle, o Isusu je ona rekla ono što je Isus sam za sebe rekao i što je posvjedočio svojom smrću na križu i uskrsnućem, te što mi svi kršćani vjerujemo, a na što nas stalno potiče i Sv. Otac Papa Benedikt XVI, kao i svi njegovi prethodnici na Petrovoj Sv. stolici. Što se Muhameda tiče, on je sam za sebe rekao da je on Božji poslanik "Muhammedun Resulullah", ali i Božji rob i čovjek, kao i svi ostali smrtni ljudi. To piše i u hrvatskome izdanju Kurana iz 1984. godine, koji su preveli Hafiz Muhamed Pandža i Džemaludin Čaušević, na 866. stranici, a o drastičnim šerijatskim zakonima na temelju Kurana, svakovrsnom nasilju i posebno ponižavanju i neravnopravnosti žena muslimanki da i ne govorimo.

Iako je Isus sam rekao da ćemo biti progonjeni, pa i ubijani zbog Njegova imena, ne znači da to nasilje trebamo mirno promatrati, šutjeti i ne braniti progonjene, ma gdje oni bili.

Kroz presudu Asije Bibi, svi mi kršćani u svijetu na smrt smo osuđeni, pa naravno i sam Sveti Otac Papa.

Ako nastavimo šutjeti, možemo očekivati da će nas fundamentalistički ateisti, agnostici i liberali, uz islamske fundamentaliste progoniti i u većinski kršćanskim zemljama Europe, Amerike, Australije i diljem svijeta.

Kao što vidimo, u većinski islamskim zemljama progone nas ako kažemo da je Krist živ, jer je uskrsnuo, a u Europi već progone i spomen kršćanskoga imena u službenim europskim dokumentima, a progone i raspela iz javnih ustanova, pa valjda će početi rušiti i križeve na crkvama i sa javnih površina. Smeta im što Isus prije uskrsnuća mrtav visi na križu. Znači, onima u Asijinoj zemlji smeta što je Isus živ, a ovamo, među nama, što ga vide i mrtva! Ovo za Asiju Bibi, majku petero djece, dokazuje okružni sud Sheikhupura, blizu Lahorea u Pakistanu, koji kršćanki izriče smrtnu presudu, dok Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu, u slučaju "Lautsi protiv Italije" ili "Slučaju raspela", 3. studenog 2009. godine, izriče presudu od strane 7 sudaca, jednoglasno, u korist tužiteljice, Soile Lautsi Albertini, koja je prethodno bila izgubila sud u Italiji sa istim zahtjevima, inače Finkinje s talijanskim državljanstvom i članice talijanske udruge atei
sta, agnostika i racionalista, da se iz učionica talijanskih škola imaju ukloniti raspela, jer njoj smeta da se tako utječe na njezino dvoje školske djece, koje ona želi odgajati u ateističkom duhu.

Italija se žalila na tu prvostupanjsku presudu Europskog suda za ljudska prava, a podržalo ju je i više drugih zemalja Europe. Baš se ovih mjeseci očekuje drugostupanjska odluka.

Znači, za ovaj europski sud, tobože za ljudska prava, važnije je mišljenje jedne strankinje, drznice, koja je dobila gostoprimstvo, državljanstvo i utočište u jednoj zemlji, većinski kršćanskoj, a ona, nezahvalnica, ne cijeni identitet, kulturu, duhovnost ni tradiciju toga naroda i te zemlje, nego nameće svoje nakaradno mišljenje svima, te za svoj bezobrazluk, gle apsurda, još dobiva potporu međunarodnog Europskog suda za ljudska prava.

Stoga je zaista krajnje vrijeme da se bilo čijem fundamentalističkom nasilju i zločinima odlučno kaže "Dosta!", te da se zaštite svi ljudski životi i stvarna ljudska prava i dostojanstvo svih ljudi, a posebno nemoćnih i nedužnih osoba, kao i da se zaštiti identitet, tradicija i suverenost svih naroda i država na svijetu.

Stoga, najprije mi svi kršćani, pa i razboriti muslimani i njihova vodstva, kakvih vjerujem da je najviše, dignimo glas i spasimo život nedužne majke petero djece, Asije Bibi u Pakistanu.

Predsjednik države Pakistana, Asif Ali Zardari, može činom pomilovanja poništiti presudu i majku petero djece pustiti na slobodu, što vjerujemo, uz Božju pomoć, da će i učiniti.



Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.

predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj

Šutjeti svakako ne!

"Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja,
već šutnju naših prijatelja."

Martin Luther King jr.






Hrvatska ima iznimna prirodna bogatstva, važan geopolitički položaj
i vrstan društveni kapital. To su pretpostavke temeljem kojih bi
Hrvatska trebala biti uspješna zajednica životno zadovoljnih ljudi.
Međutim, Hrvatska je u sve dubljoj duhovnoj i materijalnoj krizi, koja
vodi u opću socijalnu i nacionalnu propast. Glavni razlog tomu su
asocijalne, anacionalne, neuspješne i korumpirane upravljačke
strukture, koje su izgubile svaku vjerodostojnost i ne zaslužuju
daljnje povjerenje.

Zbog toga, sljedeći parlamentarni izbori su presudni, jer se na njima
odlučuje o sudbini hrvatske države. Ovi su izbori prigoda da na ključne
upravljačke položaje u Hrvatskoj budu napokon izabrane moralne,
stručne i odgovorne osobe. Izborna pobjeda može se ostvariti samo
programskim i izbornim zajedništvom svih samosvjesnih i interesima
domovine odanih hrvatskih građana, skupina i organizacija,
od kojih je jedna i Os.

...

- Obiteljska stranka zagovara civilizacijsko načelo da je narod jedini
nositelj suverenosti i zato se o bilo kojoj teritorijalnoj ili
integracijskoj promjeni odluke i u Hrvatskoj moraju donositi
isključivo na referendumu, dvotrećinskom većinom glasova svih
državljana RH. U svim međunarodnim odnosima i sporazumima
RH mora postupati kao ravnopravan subjekt, vodeći se
prvenstveno hrvatskim nacionalnim interesima.

- Za Obiteljsku stranku, razvojni i identitetski interes
Republike Hrvatske je u suvremenim oblicima integriranja s
Hrvatima koji žive u Bosni i Hercegovini, drugim okolnim državama
i iseljeništvu. Posebnu, ustavnu odgovornost Republika Hrvatska ima
prema jednakopravnom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
...

U prethodnim navodima je samo manji dio programskih načela kojima
će se rukovoditi Obiteljska stranka, i zato prijatelji, ...
vrijeme je, probudite se!!!

U svojoj nemoći nudim vam jednu drugu moć,
moć Isusa Krista preko onih koji Ga bolje poznaju, koji su mu bliži i vrše Njegovu riječ.
To su ljudi okupljeni u Zajednici Molitva i Riječ koji sa svojim utemeljiteljem prof. Tomislavom Ivančićem već 35 godina obogaćeni i potaknuti Duhom Svetim ozdravljaju naš duh a s time i dušu naše domovine Hrvatske. Naprijed je tekst poruke sa proslave njihove 35. godišnjice utemeljenja.

PORUKA
s proslave 35. obljetnice osnutka Zajednice Molitva i Riječ

Suočeni sa suvremenim krizama čovječanstva, a ponukani svojim sadašnjim djelovanjem kako u Hrvatskoj, tako i u većini europskih zemalja, mi, sudionici proslave 35. obljetnice osnutka Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) u Davoru, 18. rujna 2010., upućujemo poruku Crkvi i društvu.

Prvo. Odmah na početku ističemo – bolji svijet je moguć. Provođenjem reevangelizacije Crkve moguć je povratak Europe kršćanskim korijenima, ali prije toga mora se dogoditi povratak Crkve vlastitim korijenima, kako bi se oslobodila teških suvremenih sablazni u svojim redovima i iscijelila rane grijeha, materijalizma, formalizma, nevjere i nemoći te bila duša svijeta, sol zemlje i svjetlo u mraku besmisla, nemorala i neuvjerljivosti.
Svijet vapi za Isusom Kristom, njegovim spoznajama i njegovom moći u suvremenim lutanjima, ideološkim zavođenjima i nemoćima, on čezne da postane moralan, čovjekoljubiv i osmišljen. Naše tridesetgodišnje iskustvo na seminarima za evangelizaciju Crkve uvjerilo nas je da, provođenjem modela prvokršćanskog katekumenata, ljudi mogu doživjeti osobni susret s Isusom Kristom u sili Duha Svetoga, a iz tog iskustva vjere izrasti u novo djelovanje u novom mentalitetu i životu.
'Bez mene ne možete učiniti ništa', rekao je utemeljitelj Crkve, Isus iz Nazareta, a to znači da s Njime možemo sve. 'Ne idite iz grada dok se ne obučete u Silu odozgor', također su Njegove riječi, jer je Duh Sveti svemoć Crkve i svijeta.
Model prvokršćanskog katekumenata liturgijski je obnovljen u obredniku 'Inicijacija – Red pristupa odraslih u kršćanstvo', a katehetski obrađen u knjizi prof. Tomislava Ivančića 'Susret sa živim Bogom'. Sa svojim iskustvom takvog rada spremni smo pomoći u prvim koracima reevangelizacije župa i crkvenih zajednica.

Drugo. Ponavljamo: bolji svijet je moguć. Ali trebamo biti svjesni da je čovjek 'bolestan na smrt', kako kaže Sřren Kierkegaard. Čovjeka treba liječiti i stalno ozdravljati, jer je neprestano napadan bolestima i zlom. 'Žao mi je naroda' – govorio je Isus iz Nazareta. Zato je liječio svaku bolest i svaku nemoć, i tražio obraćenje od zla na dobro.
Čovjekova temeljna bolest je bolest njegove osobnosti, savjesti, karaktera, slobode, svijesti, intelekta i religioznosti. Čovjek je duhovno bolestan, a time se u njemu ugrožava i raspada čovjek, njegov identitet, njegova obitelj, društvo i smisao. Bolešću svoje duhovne dimenzije, odnosno duhovne duše, čovjek prestaje biti čovjek i postaje 'biće na smrt', kako kaže Martin Heidegger. Ta bolest je najteža, ona je izvorna bolest, iz nje nastaju somatske i psihičke bolesti, a ona ubija čovjeka baš ukoliko je čovjek.
Čovjeka najprije treba liječiti na duhovnoj razini, kako bi se efikasnije liječile somatske i psihičke boli, i kako bi mogao postati slobodan, prosvijetljen, moralan, čovjekoljubiv i kreativan. Tako ćemo u svim strukturama društva dobiti duhovno i moralno zdrave ljude, a time i zdravu kulturu, istinitu znanost, moralnu politiku, čovjekoljubivo zdravstvo, uzornu socijalu, dobre međuljudske odnose i pravednu međunarodnu suradnju.
Zajednica Molitva i Riječ već 20 godina razvija model za ozdravljenje čovjekove duhovne dimenzije pod imenom hagioterapija. Njezina je zadaća antropološki istražiti čovjeka, otkriti patologiju njegove duhovne duše i pronaći odgovarajuću terapiju za traume, bolesti, rane i nemoći njegove duhovne dimenzije.

Rasprostranjenost tog modela u svijetu znak je njegove efikasnosti i uvjerenosti u njegovu potrebu. Brojni centri za hagioterapiju u Hrvatskoj i u svijetu već godinama rade sa hagiopacijentima i veoma su traženi. Terapijska djelatnost hagioterapije jednako je uspješna u radu s pojedincima, sa skupinama, ali i u ozdravljenju čitavih društava. Taj znanstveni i terapijski model, koji je utemeljio i razvija prof. Tomislav Ivančić, dostupan je svakom čovjeku, djetetu i odraslom, religioznom i nereligioznom, kršćaninu i ateistu te pripadnicima drugih svjetonazora.
Izjavljujemo da smo spremni pomoći djelatnicima u svim strukturama društva, kao i pojedincima, kako bi sami iskusili zdravlje duhovne duše i osposobili se za pružanje duhovnog zdravlja drugima.

Duboko smo uvjereni, da reevangelizacijom Crkve te djelovanjem na ozdravljenju čovjekove duhovne dimenzije dolazi ne samo do zdravog čovjeka i društva, nego da se time otvaraju putevi u neslućene mogućnosti čovjekova razvoja u dobru, istini i povjerenju. To su putevi u novi svijet, do novog čovjeka. Ova izjava je naš prilog izgradnji tog boljeg svijeta.

U Davoru, 18. rujna 2010.

Zajednica Molitva i Riječ (ZMR), Centar za bolji svijet (CBS), Centar za duhovnu pomoć (CDP) Zagreb, Centri za hagioterapiju (CH) Slavonski Brod, Osijek, Rijeka, Virovitica, Split, Bjelovar, Centri za hagioterapiju Njemačka, Austrija, Italija, Slovenija, BiH, Švicarska, Belgija, Nizozemska

Utisci nakon dana provedenog u Davoru
na proslavi 35. godišnjice ustanovljenja Zajednice Molitva i Riječ

Što reći nakon ovakvog jednog dana, možda je šutnja najbolji izbor, te duboka kontemplacija, da se svaki trenutak današnjeg dana duboko usadi u našu svijest. Gledajući to mnoštvo ljudi ujedinjenih u vjeri, jutarnje misno slavlje, popodnevne govornike i njihov žar, čovjek ne može a da ne pomisli o postojanju tog paralenog svijeta koji postoji tu pored ovog našeg užurbanog, u mnogo čemu dezorijentiranog, svijeta kojeg nam predstavljaju naši mediji, kojeg nam uporno serviraju naši političari uz svesrdnu podršku i dirigentsku palicu stranih tutora.

Koliko je taj mikrosvemir, kojega smo danas bili dio, toliko različit od onoga kojega svakodnevno živimo, odnosno bolje istaknuti razliku između onih koji su sa Kristom svaki dan, više ili manje primjerenom ovom danu, ili za one koji za Njega uopće nemaju vremena. Osobno se pitam, čime sam ja zaslužio, ovako neznatan i nedostatan, da budem dio ove obljetnice Zajednice MiR, i da svjedočim svemu što sam danas doživio, mogu samo biti beskrajno zahvalan Kristu što me pozvao među moju braću i sestre po Njemu i da promišljam o razlozima zašto je On to učinio i kako da Mu to na najbolji način vratim.

Živeći svoj svakodnevni život u aktivnostima sa kojima ipak pokušavam dodati svoju kap u ocean dobra Majke Tereze, nameće se misao kako je ovo što se danas događalo, ne tako davno, bio dio svakodnevnice i nije se doživljavalo kao izuzetak i fenomen. Pred 50-ak i više godina, današnji prevladavajući model ponašanja suvremenog čovjeka (ostanimo u granicama zapadne kulture) tek je bio u naznakama i imao je svoja ograničenja kao dio subkulture. Međutim danas smo mi sa svojim vrijednostima subkultura i moramo ponovo osvajati prostor ljudskog duha i svojim svjedočenjem i djelovanjem vratiti prije svega sebe, a poslije toga sve oko sebe, jedinoj istinskoj vrijednosti.
Vrijednosti života u Isusu Kristu!

Amen. Aleluja!

PRIPADANJE

Ne osjećati da pripadate nekomu ili nečemu, … da ste dio nečeg većeg, višeg, sveobuhvatnijeg od vas, kada je jedino promišljanje i cilj – golo samoodržanje, tada je prvi sotonski cilj postignut. Odvojeni ste od matice od smisla, od pripadanja nečemu većem od sebe koje vas je u stanju zaštititi i učiniti svojim. U suprotnom dio ste neke neodređene amorfne mase kojoj su zakonitosti gibanja i ponašanja daleko od vašeg poimanja i dohvata, vaš duh, vaše emocije, intelekt tu ne nalaze dom bez obzira koliko vi tu istinu gurali od sebe. Sa tom istinom vam slijedi susret, to manje bolan ako se dogodi što prije. To manje bolan ako se čovjek dogodi što prije, ako se Bog dogodi što prije!

Zašto tolika ovisnost o našim zemaljskim voditeljima, zašto dozvoljavamo da nas toliko nerviraju, da nam budu toliko značajni, o Bože moj a tako su beznačajni do bola, tako su ništavni, a sebe smo učinili ovisnim o njihovim odlukama, a naš duh se buni, naša duša pati, pati jer to nismo mi, jer smo prepolovljeni, jer nismo cjeloviti, jer ne slijedimo Boga u sebi.

Vrlo česta su razmišljanja kod običnog puka, dajte nam rada, urednog života, ne zanimaju me neke prošle ideologije i što se dogodilo prije pedeset i sto godina, a upravo to što se događalo prije pedeset ili sto godina uredilo je njegov život sada i određuje život djece današnjeg čovjeka. I to je još jedan od od sotonskih ciljeva: prepustite politiku i upravljanje nama, mi će mo se za sve brinuti, vi samo slijedite obrasce ponašanja od nas postavljenih, neizrečena je ali perfidno ugrađena poruka u mozak čovjeka suvremenog svijeta.

ISKLJUČIVOST

Isključivost je odlika današnjeg vremena. „Kod mene je istina i pravo, ja znam kako treba. Mi znamo, dođite k nama, mi će mo vas voditi“. Prethodni navodi odjekuju našom svakodnevnicom, našim novinama, televizijom i ostalim medijima i tko je bučniji i glasniji, tko osvoji veći medijski prostor, njegova je i istina. Kako žalosno i tužno. Ovaj primjer ilustrira „pitanje svih pitanja, Europa da ili ne?“ Jeli moguć dublji pogled na ovo pitanje, jeli moguć širi, kršćanski pogled na ovu temu. Jeli Europa zaista sama sotonska sljedba. Zbog buke i fanfara zloduha ne čujemo molitvu pravednih, zar da ih ostavimo njihovoj sudbini . Osudimo, pomognimo uništiti grijeh, spasimo griješnika i one koji mole izbavljenje među njima.

Jeli Europa istomisleća, jednoznačna činjenica, oko koje više nema rasprave da je ona zaista to, ili tamo još ima snaga koje baš ne veslaju u pravcu u kojemu nam se čini da taj brod ide. Jeli bježanje iz Europe predaja Europe drugim upravljačima te u tom slučaju i odricanje od odgovornosti za sve što se sa Europom ubuduće bude događalo. Vlastitu snagu i odgovornost ne nalazimo u snazi brojki koje Hrvatska predstavlja u Europi nego u snazi naravnih vrijednota koje nisu samo Hrvatske, već je to snaga Europske povijesti i tradicije, i sasvim je sigurno da te vrjednote imaju svoje slijedbenike u toj istoj Europi te ne žele ostati sami jer znaju da je istina i Bog samo jedan i žele tu istinu živjeti bez obzira koliko aviona palo i sotonskih zasjeda joj stajalo na putu.

Gospodine želio sam ti pokazati slike gladne djece u Africi, slike ubijene nerođene djece, slike gole djece u naručju svojih golih roditelja, koji zajedno s njima čekaju smaknuće, nisam bio u stanju to da Ti prikažem.
S druge strane isto tako sam ti želio pokazati slike pretilih kućnih ljubimaca, zbrinutih, u toplo obučenih kućnih ljubimaca, kućnih ljubimaca u palačama.
Umjesto toga Gospodine vraćam ti jedan tekst koji si stavio pred mene, da ga Ti Gospodine pošalješ dalje, da ga udijeliš onima koji čeznu, a ne znaju da čeznu za Tvojom blizinom.
…
Obilovati
Došao je da život imamo. U izobilju da ga imamo. I da budemo rasipni životom koji od njega dolazi. Htio je da se pritom ne uznemirujemo što ćemo jesti. Što piti. U što se obući. U čemu se voziti. Kakvim se mobitelom koristiti. Kako osmišljavati dokolicu. Kako se uklopiti među uglednike svog vremena. Kako si osigurati ne samo bezbrižno sutra, nego dosjetljivošću preduhitriti svaku moguću materijalnu oskudicu. Htio je da se ne izmorimo nevjerom. Da ne iscrpimo dušu samodostatnošću. I da nam oči budu ispunjene svjetlom.
Ne prašinom.
…
"Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti."

Evo me, Gospodine.
Došao sam tražiti tvoju blizinu.
Čeznem za tvojom moći koja liječi.

Kada sam pred nekoliko godina i ja odlučio saznati što to znači blog i svom informatičkom znanju odlučio pridodati još jedno zrnce,
iako je sve skupa to jako oskudno, nisam ni slutio koliko će proročke biti riječi iz opisa bloga koje je trebalo na brzinu nabaciti pri samom formiranju. Sada ih dodajem ovom postu jer tekst u nastavku najbolje potvrđuje ovo što je tada napisano:

"Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna ..., žrtva vaših prijatelja, ili vaših najbližih, bude uzaludna."

…
I sada, tko se usuđuje odustati, od šapata, od geste, od znaka negodovanja, ako za više niste spremni, a potrebno je dignuti svoj glas ne plašeći se istine, jer istina sama naša je snaga. Ne odustajati od izlaska na izbore i glasati po svojoj savijesti, a ne pod prividom izgubljenih glasova davati glas nekom drugom, kao da to drugo nije izgubljeni glas.
Ne odustajati od svoje kapi znoja za ljude koji potpisuju donji tekst.
Ja se ne usuđujem odustati od ove nevješte pisanije, možda više prepisivačine. Pa makar moj doprinos i ovdje i tada, skroman bio,
volim što se braniteljem mogu zvati, a ljudi poput Tysona, autora pisma koje donosim u nastavku ima dosta, međutim oni nisu u medijima, nisu na prvim stranicama, ali njihovo srce je veliko i oni će ovu borbu iznijeti do kraja. Od njih se traži još jedna žrtva, jer jedino oni imaju pravo dignuti svoj glas i ovu birokraciju koja se okupila oko njih, kao i onu koju je njihova krv omogućila, oni imaju pravo onemogućiti.

Vjerujte mi Branitelji naši! Niste sami!


Snaga, vjera i ljubav

Što još reći o ove tri svete stvari a da još nije rečeno? Može li se reći nešto novo a što bi iznova dodatno istaknulo njihove vrijednosti? Iskreno, ne znam, ali mogu reći što meni znače Snaga, Vjera i Ljubav a kako će to netko shvatiti, na to ne mogu utjecati... Pa da krenem od ljubavi. Ljubav je moćna stvar koja pokreće i završava ratove, pokreće ljude, vraća im radost i osmjeh na lice, čini ih sretnima, ponosnima. Postoje različite ljubavi. Ljubav prema voljenoj osobi, ljubav prema domovini i svom narodu, ljubav prema bližnjima, roditeljima, braći i sestrama...
A ja se sjetim one '91. koja nam je tako promjenila živote. Nikada me moji nisu nešto ekstremno odgajali, ali uvijek su se znale svete vrijednosti koje moraju biti dio života. Tako odgojen dočekao sam i prve demokratske promjene, i to kao tinejdžer. Onako mlad, nadobudan i prkosan, tada sam se do ušiju zaljubio i ubrzo beskrajno zavolio samo nju, moju Hrvatsku. Bila je to velika ljubav za koju sam bio spreman i život dati. Stavio sam svoj život na raspolaganje Bogu a sve to u korist domovine i pustio Ga neka sam odluči što će s njim... A On me pustio da se borim, da osjetim tu radost davanja sebe za nešto što volim. I ja sam volio. Volio sam ju svim svojim srcem, bez kalkulacija i fige u džepu. Jurio sam u borbu gdje god bi je bilo, ne obazirući se na opasnost.. Bio sam sretan i velik k'o kuća jer sam sve radio iz čiste i velike ljubavi, ljubavi prema njoj – Hrvatskoj.
Pokušavam i sada pronaći neke riječi koje bi još bolje opisale tu ljubav ali nemam ih... I sad ju jednako volim, i sad se jednako borim za nju, a taj osjećaj za koji ne mogu naći riječi i dalje je u meni, jednako snažan. Samo poneka suza klizne, riječi zastanu na vrh jezika i zagrcnem se od sve te navale osjećaja... Ljubav je to.
Vjerovao sam u slobodu hrvatskog naroda, vjerovao sam u hrvatsku neovisnost, vjerovao sam u svoje prijatelje i suborce... Vjerovao sam da su s razlogom otišli Dejan, Pavo, Đura, Kingo... Vjerovao sam u bolje sutra, u sreću hrvatskih građana, u svijetlu budućnost novih generacija. Vjerovao sam da nam je svima isto stalo do Hrvatske, vjerovao sam onda čak i u svoju sretnu budućnost...
Ali nisam vjerovao da će tako skupo plaćena sloboda biti osporavana, nisam vjerovao da su prijatelji zalud ginuli, nisam vjerovao da će nas ovako gaziti i ponižavati, pljuvati, rugati se s nama, hapsiti nas i suditi nam, izručivati nas... To nisam vjerovao.
Snaga, eh ta snaga. Snaga je plod vjere i ljubavi, i kada vjeruješ i voliš onda si pun nadljudske snage koja te nosi i vodi u nove pobjede u nove borbe za ono što voliš i u što vjeruješ. Vjera i Ljubav su Snaga.
Jesmo li trebali odustati od ljubavi prema Hrvatskoj kad smo vidjeli što se događa? Jesmo li trebali Hrvatsku manje voljeti kad smo se razočarali? Jesmo li Hrvatsku trebali nastavili voljeti ali se maknuti od nje jer nas bole neke stvari? Nismo, i zato se još uvijek za nju borimo. Borimo se zato što vjerujemo u nju bez obzira na sve, bez obzira što smo povrijeđeni, zgaženi i razočarani. Nismo joj okrenuli leđa i nismo pobjegli od nje nego ju volimo još više, u inat svima.
Ali što je s nama, Jeans generacijom ratnika, koja je u rat otišla s walkmanom i Gun's 'n'' Roses u njemu? Jesmo li krivi što nas je rat i život napravio ovakvima kakvi jesmo? Imamo li i mi pravo tražiti za sebe komadić sreće? Imamo li mi pravo tražiti biti normalni, imati obitelji, djecu, biti nasmijani...? Ili je naš križ vječan? Nije li dovoljno što smo invalidi, što se svaki dan borimo s dokazivanjem, s prijezirnim pogledima, avetima prošlosti... ? Imate li još uvijek snage boriti se za nas, Jeans generaciju, kojoj ste mahali s dva uzdignuta prsta...? Ili smo svi postali samo "tamo neki branitelji" .. ?
Ako imate u sebi ljubavi i vjere, onda imate i snage da se borite za nas.

Tekst je izvorno nastao na www.uhd91.com odakle je prenesen na www.hakave.org, a tu ga je zapazila i prenijela moja malenkost,
Tysonu Hvala!

I jedan komentar na ovaj tekst…

nikad zaboravljeni,nikad prežaljeni.. — h.p.k. 20-08-2010 12:35

O bože dragi,,kako da čovjek ovo pročita a ne pustiti suzu,,zbog ovakvih ljudi sve je vrijedno,
o moj dobri brate, hvala ti što si tako srčan, vjeran, ne iskvaren i šta takvom božanskom ljubavlju voliš nju, našu domovinu,
hvala ti za slobodu, ja sam bila dijete kad je rat počeo i ne sjećam se, ali znam da sam se svaku večer molila za naše branitelje i da rat prestane, samo što ja danas duhovni rat, brate moj, nije nam se boriti protiv krvi i mesa nego protiv vrhovništva samog antikrista.

Vjeruj mi kao šta ja vjerujem Bogu da će nam dati snage da ponovno obranimo ono šta nam je sveto i krvlju stečeno,
niste zaboravljeni-nikada, daj bože nam priliku da ponovno ujedinimo hrvatske sinove i kćeri i za tvoje kraljevstvo na zemlji.
Amen, Bog vas vas blagoslovio.. ZDS